Učenje na daljinu – zašto su ga škole koristile?

Pandemija COVID-19 prisilila je na zatvaranje većine škola diljem svijeta. Uz neizvjesnost povratka učenju licem u lice, škole su bile prisiljene planirati i provoditi pristup učenju na daljinu, budući da je obrazovanje više od stjecanja znanja, jer pomaže u održavanju mentalnog i fizičkog blagostanja te nudi stabilnost i nadu za budućnost (INEE, 2004.),

U tom su se trenutku učitelji suočili s prvim izazovom: prijelazom s nastave licem u lice na online učenje dok je uokolo vladala pandemija. Nije bilo vremena za unaprijed planiranje lekcija niti za stvaranje posebnih resursa koji bi se koristili u učenju na daljinu jer nije bilo vremena ili prethodnog upozorenja.

Dakle, učitelji su morali koristiti onu vrstu resursa i alata koje su imali na raspolaganju u to vrijeme, poput web stranica, softvera ili računalno potpomognutih aktivnosti koje su se usredotočile na olakšano učenje putem Interneta (Saadé et al., 2007.).

Postoje različiti oblici online učenja. Učitelji su pokušali pronaći ravnotežu između asinkrone i sinkrone nastave. Asinkrono učenje događa se kada učenici uče bez prisustva drugih. Što se tiče sinkronih lekcija, učenici mogu komunicirati s drugom osobom ili grupom ljudi, učeći online i istovremeno komunicirajući.

Kasnije, kada je školama dopušteno ponovno otvaranje, pojavilo se mješovito učenje (blended learning), budući da su mnogi razredi imali učenike koji su se razboljeli i morali su ih poslati kući da se oporave. U ovom mješovitom formatu učenja, učitelji su uz učenje licem u lice morali prijeći i na mrežno okruženje, a posljedično vraćajući se na učenje licem u lice čim se razred vratio u školu.

Učenje na daljinu – Izazovi s kojima se susrela obrazovna zajednica

Bilo je mnogo izazova s kojima se sva obrazovna zajednica (nastavnici, učenici, roditelji,…) morala suočiti.

Za učenike je uskraćenost interakcije licem u lice, koju su ju navikli imati svaki dan, ostavila osjećaj usamljenosti i izoliranosti. Iako su mogli imati sinkrone lekcije, gdje su mogli imati interakcije u stvarnom vremenu i koristiti mreže društvenih medija za razgovor i održavanje kontakta (De Paepe et al., 2018; Dumford & Miller, 2018), te strategije još uvijek nisu bile dovoljne kako bi osjetili podršku i kontakt sa svojim prijateljima kao nekada.

Osim društvenog i emocionalnog utjecaja koji su donijeli udaljenost i izolacija, mnogi su se učenici borili s tehnološkim izazovima osjećajući da nisu naučeni koristiti većinu tehnologije i resursa koji su im bili predstavljeni, ostavljajući osjećaj da njihova digitalna pismenost nije dovoljno pojačana.

Treći izazov koji je na kraju utjecao na učenike, ali i na nastavnike bila je motivacija i angažman za učenje pomoću ovih tehnologija (Cook & Steinert, 2013.; Davis i sur., 2007.; Lao i Gonzales, 2005.; Leire i sur., 2016.; Saadé i dr. al., 2007.; Zhang i Lin, 2020.).

Što se tiče roditelja, oni su se morali prilagoditi radu na daljinu dok su svojoj djeci pružali podršku u školskim aktivnostima i prilagodbi na internetsko okruženje.

To je bilo vrlo teško i stresno za obitelji jer je podrazumijevalo veliku prilagodbu u smislu korištenja fizičkih prostora u kući, budući je bilo potrebno osigurati minimalne uvjete kako bi učenici mogli učinkovito pratiti nastavu.

Učitelji su se također suočili s nekim izazovima. Kao što je gore spomenuto, iznenadna promjena online okruženja značila je da su učitelji imali malo ili nimalo vremena da pripreme ili prilagode svoje razrede učenju na daljinu koje će se dogoditi. Korištenje internetskih tehnologija oduzima puno vremena i zahtijeva visokokvalitetnu pripremu od nastavnika kako bi se učenicima osiguralo najbolje moguće iskustvo učenja.

STEM učitelji su se, unatoč poznavanju tehnologije, također susreli sa sličnim izazovima. Kao što je dobro poznato, da bi poučavali STEM na učinkovit način, učitelji trebaju ovladati pedagoškim kurikulumom na daljinu (Tschannen-Moran & Hoy, 2001.) kako bi mogli povećati svoju samoučinkovitost kada je u pitanju rješavanje tog kurikuluma.

Međutim, učitelji STEM-a, kao i većina nastavnika, pohađali su obuku za poboljšanje svojih vještina u učenju licem u lice, umjesto u sadržajima koji se odnose na učenje u online okruženju, jer im se to nije činilo potrebnim (Fox, 2004.).

Osim toga, nastavnicima je bilo vrlo teško zaobići izostanke učenika, koji često nisu prisustvovali aktivnostima i održati učenike motiviranima i uključenima u nastavu, budući da je opći osjećaj bio da učenici ne razumiju baš najbolje kako mogu učiti online (Fox, 2004.).

Poteškoće u davanju ili primanju izravnijih povratnih informacija i uspostavljanju kontakta u vrijeme sumnje doveli su do toga da učenici osjećaju više poteškoća u razumijevanju internetskog okruženja kao okruženja za učenje, što ih je dovelo do toga da zanemaruju zaključivanje zadataka i da ne mogu biti odgovorni za vlastito učenje.

Kada je riječ o pronalaženju resursa za korištenje u online nastavi, učitelji su iskusili mnoge poteškoće u pronalaženju besplatnih i visokokvalitetnih resursa koji odgovaraju njihovoj metodi podučavanja. Često su se ti digitalni izvori morali mijenjati i prilagođavati ne samo nastavnom planu i programu, već i potrebama učenika. Ove su prilagodbe bile vrlo dugotrajne i podrazumijevale su značajno poznavanje tehnologije, koje mnogi učitelji nisu imali.

Učenje na daljinu – uspjesi i poboljšanja

Integracija tehnologije u procese online učenja složen je proces.

Iako nije lako procijeniti utjecaj pandemije na učenje učenika, možemo izvući neke pozitivne aspekte ovog iskustva. Studije pokazuju kako je došlo do poboljšanja digitalnih vještina učenika. S vremenom je došlo do većeg uključivanja učenika u online aktivnosti i jačanja njihove autonomije u korištenju digitalnih alata ili radu na nekim zadacima.

Pozitivan je učinak bio i na učitelje koji su poboljšali svoje digitalne vještine i korištenje digitalnih alata.

Sve u svemu, učitelji osjećaju potrebu za kontinuiranim usavršavanjem svojih digitalnih vještina i traže više tehnoloških alata koji im omogućuju pristup sadržaju i njegovo rješavanje na zanimljiv i izazovan način, što pomaže učenicima da rade na svojoj autonomiji. Međutim, nastavnici također trebaju pronaći resurse koji učenicima omogućuju pristup povratnim informacijama koje ih vode u potrazi za odgovorima i razjašnjavanju pitanja.

Reference:

• https://link.springer.com/article/10.1007/s10956-022-09958-z

• https://link.springer.com/article/10.1007/s11528-021-00625-5